Kombi prijevoz – konkurentnost prijevoza tereta vozilima ukupne težine do 3,5 t

Prijevoz
Mario Ključević
Mario Ključević

Kada se spomene prijevoz tereta kombijima tj. furgonima ukupne mase do 3,5 tone, prvo što nam pada na pamet su razne dostavne i kurirske djelatnosti unutar države, no takva laka vozila sve više konkuriraju i u konkretnom međunarodnom prijevozu tereta u situacijama kada je brzina prijevoza važnija od niske cijene.

Naravno, kombi prijevoz osim nekih prednosti ima i hrpu nedostataka. Koliko je takav prijevoz isplativ, koliko je mukotrpno započeti takav posao i s kakvim se sve problemima susreću takvi prijevoznici pitanja su na koje smo odgovore potražili u razgovoru s nedavno osnovanom obiteljskom tvrtkom iz Slavonskog Broda.

Obrt “Prijevozi Ključević” od prošle godine bavi se tuzemnim i inozemnim selidbama i prijevozom tereta s dva furgona, a za posao se bore na sve moguće načine – prijateljskim kontaktima, putem online burzi prijevoza, a dobrim dijelom i aktivnim nastupom na društvenim mrežama. Tvrtku čine vlasnica Danijela Ključević i njezin sin Mario kao stalno zaposleni, a ovih dana su u procesu zapošljavanja još jednoga vozača. U pomoć im priskače i Danijelin suprug Zoran, osobito u organizaciji prijevoza i aktivnostima na društvenim mrežama.

U poslu im sve više dominira međunarodni prijevoz. Koji su tome razlozi, upitali smo vlasnicu.

Danijela Ključević
Danijela Ključević

“Unutar Hrvatske mali kombi prijevoznici rade razne tipove prijevoza, od selidbi, dostave robe za npr. salone namještaja i slično, pa sve do konkretnijih ugovora s jačim proizvodnim i trgovačkim poduzećima. Posla ima, no u Hrvatskoj su cijena prijevoza i rok plaćanja često u zavadi, pa je ili cijena prijevoza preniska, ili je rok naplate predugačak. Tako se na primjer za jednu lokalnu tvrtku iz Slavonskog Broda može postići dobra cijena prijevoza, ali se na plaćanje čeka 90 do 250 dana, a to mogu izdržati samo najjači. Zbog tih se razloga sve više okrećemo međunarodnom prijevozu.” – rekla nam je Danijela Ključević.

“Jedno vrijeme radili smo dostave za trgovine namještajem koje nemaju vlastitu službu dostave već samo preporučuju kupcima prijevoznike-vanjske suradnike. Cijene takvog prijevoza su poprilično niske, a ni nema ga dovoljno da bi se od njega moglo preživjeti. U takvoj situaciji isporuke se nastoji koncentrirati u određene dane u tjednu, uglavnom one dane kada se provode prodajne akcije da bi se povezalo što više kupaca na istoj relaciji i time smanjili troškovi prijevoza, za što kupci često nemaju razumijevanja, nego žele svoj komad namještaja dobiti istoga dana, naravno – po što nižoj cijeni dostave.”– dodao je Zoran. “Svaka vrsta prijevoza ima neke nedostatke. Npr. kod selidbi je teško ustanoviti kolika je težina utovara. Vozač bi morao ići potražiti vagu, što uglavnom nije lako i brzo dostupno, ili je to neželjen trošak u dogovorenoj minimalnoj cijeni prijevoza. Stoga ponekad problemu pokušavamo doskočiti improvizacijom – zna se koliko je kombi iza “legao” kad je bila natovarena neka konkretna, točno određena težina i po tome se vozač ravna, a mjeri prstima udaljenost između kotača i ruba blatobrana. Na taj je način lako pogriješiti, možda ne mnogo, ali dovoljno da se plati kazna za pretovar. A te kazne su u Hrvatskoj visoke, najmanja iznosi 5.000 kn, za usporedbu – u inozemstvu smo platili takve kazne 2-3 puta, najniža je iznosila tek 37 Eura.”

Je li teško razviti posao prijevoza na međunarodnim relacijama?

“Treba samo biti uporan. Dosta posla pronašao je Zoran iznimnom aktivnošću na društvenim mrežama, gdje svakoga dana prati skoro 400 raznih grupa, oglasnika i stranica. U početku smo na Facebooku širili priču da vozimo za Njemačku jednom tjedno, iako tada nije bilo baš tako. Vremenom smo ipak došli do toga da svaki tjedan imamo turu za Njemačku, a uglavnom bude sreće da imamo i utovar za povratak.” -rekla nam je Danijela. “Posao preko društvenih mreža je dvosjekli mač. Lako je doći na loš glas. Tu je izuzetno važno odraditi posao kako je dogovoreno, pa čak i kada to znači gubitak. Nama se dogodilo da kombi ne može nastaviti vožnju jer ga je policija zbog pretovara isključila iz prometa. Tada smo zvali kolegu prijevoznika i višak tereta prekrcali u njegovo vozilo, sve na naš trošak – naravno. Samo da korisnik bude zadovoljan i da sve odradimo po dogovoru. S druge strane – događalo se da nam otkažu teret dok smo na putu. Teret s kojim se računa, što automatski mijenja cijelu situaciju i baca nas u vjerojatan minus. I nikom ništa. Akontaciju uglavnom nitko ne želi platiti.”

Zoran Ključević
Zoran – kontrola vozila prije puta

Koliko u ovakvoj vrsti poslovanja pomognu internetske burze prijevoza, upitali smo Zorana.

“Od nedavno smo korisnik burze prijevoza TimoCom, no moram naglasiti da ona u kombi prijevozu nije ni blizu tolika pomoć kao što je u kamionskom. Kamioni mogu ponuditi i dvostruko nižu cijenu prijevoza za neki određeni teret, jer je taj teret npr. nama pun kombi i na njega se odnose ukupni troškovi vožnje, a njima je manje od desetine kapaciteta. Troškovi prijevoza kamionom jesu viši, ali sigurno ne deset ili dvadeset puta. Naša je prednost kada se traži brz prijevoz, jer naša vozila se brže kreću i nemaju zakonski određena zaustavljanja i odmore, no to su prednosti koje ne treba zlorabiti. Svi imamo psihofizičke granice kojih moramo biti svjesni.”

Razgovor je potrajao još dosta vremena, no, najbitnije smo uspjeli sažeti. Kombi prijevoznici žele uglavnom isto što i kamionski – da se cijene prijevoza malo odlijepe od dna, osobito u Hrvatskoj, da kazne u Hrvatskoj budu proporcionalne količini posla i visini plaća u domaćem gospodarstvu, te ono što svi mi želimo – da to gospodarstvo ojača i da svi skupa imamo više posla, pa da više tereta vozimo vlastitim cestama.

 

Krunoslav Turda
www.hr-kamioni.com